Wyatte - Road to Boshporus - October 2017
Wyatte - Road to Boshporus - October 2017

UBIRANJE PLODOVA (KNJIŽEVNOG) RADA – Intervju sa pesnikom Ivanom Gaćinom



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Pred vama je intervju sa veoma perspektivnim i ostvarenim pesnikom iz Zadra, Ivanom Gaćinom. Zapao mi je njegov rad za oko, i pored toga što piše veoma dobre pesme, on se ističe među ogromnom većinom pesnika na Balkanu, a usudio bih se reći i šire: iza njega je ogroman broj konkursa, osvojenih nagrada, pohvala i zahvala, ali i, kako sam skromno primećuje i odbijenica. Primetio sam na njegovom Fejsbuk profilu, gde uredno izveštava o svojim uspesima, da na svakih dan, dva, objavi mu se pesma na nekom od portala sa kojima sarađuje ili prosto ubire književne nagrade. Zbog tog interesantnog „zanimanja“, ali i vrlo otvorenog govora o pesništvu i šta to podrazumeva, odlučio sam da mu posvetim još malo medijskog prostora, koga mu, zasigurno, ne manjka.
Počujmo šta Ivan kaže o svemu tome.



Helly Cherry: Kada si počeo da se baviš poezijom i zašto? Da li postoji određeni trenutak kad si prelomio i rekao "To je to"?
Ivan: Prve stihove počeo sam pisati negdje u osnovnoj školi. U studentskim danima napisao sam između 100 i 200 pjesama, a zatim se dogodio zastoj od 8-10 godina u kojima nisam ama baš ništa napisao. Od 2014. godine počeo sam intenzivno pisati poeziju i slati radove na brojne književne natječaje i konkurse. Prvo u Hrvatskoj, zatim u regiji, te konačno i izvan regionalnih okvira. Nakon poezije započeo sam pisati kratke priče, a potom haiku i aforizme... Dakle, upravo tu 2014. godinu smatram presudnom, odnosno književnim "bljeskom". Da nisam počeo pisati ne bih nikad upoznao bogatstvo svojih unutrašnjih svjetova, a kad su se oni u potpunosti iskristalizirali shvatio sam da više nikada neću prestati pisati. Pisanje je potreba čovjeka za samoostvarenjem, ali može djelovati i kao neki oblik ovisnosti.

Helly Cherry: Da li tvoja okolina ima obzira za to što se baviš poezijom?
Ivan: Pravi književnici su često u oblacima. Tijelom prisutni, duhom odsutni. Okolina to ne može razumjeti. Ljudi ne vole dok sugovornik gubi intenzitet i koncentraciju pri razgovoru, a poetske misli ponekad tjeraju poetu da vanjski prostor zamijeni unutrašnjim. Književni svijet znatno se razlikuje od realnoga.

Helly Cherry: Poznat si po nebrojenim književnim nagradama, kojih je svaki dan sve više, sudeći po tvom Fejsbuk profilu? Kako uspevaš da pohvataš sve konkurse, koji dolaze sa svih strana Balkana, a i šire?
Ivan: Postoji nekoliko web stranica i Facebook grupa na kojima se približno nalazi oko 80% svih konkursa u regiji i šire, a ostatak saznam preko prijatelja. Većina današnjih autora ima preko 1000 Facebook prijatelja i suradnika s područja književnosti koji im pomažu savjetima u raznim situacijama.

Helly Cherry: Molim te prikaži iscrpni spisak svih nagrada koje si do ovog trenutka dobio, pošto ne sumnjam da će pristići još neka u međuvremenu :)
Ivan: Vjerujem da se radi o brojki koja iznosi oko 50 priznanja, uključujući nagrade, specijalne nagrade i pohvale. Možda preko 30 "čistih" nagrada. Teško je to uopće nabrojati, moglo bi se eventualno priložiti kao neki dodatak jer bi inače ovaj intervju bio poput nekog popisa. Neke nagrade mi organizatori nisu nikad isporučili te ih zato niti ne računam kao nagrade, iako postoji dokaz. Točnu brojku nagrada teško je definirati i zato jer se nekad na jednom konkursu dodjeljuje više nagrada po kategorijama, što se može raznoliko tumačiti. Znači, ovaj popis se lako može proširiti na 70 priznanja, ne računajući pritom raznorazne zahvalnice za sudjelovanja na konkursima i natječajima. Važno je napomenuti da sam sve ove nagrade i priznanja dobio u četverogodišnjem razdoblju od 2014.-2017., s time da sam u 2017. dobio oko 20-ak priznanja.

Helly Cherry: Šta te najviše inspiriše?
Ivan: Inspiraciju "hvatam" iz vanjskog i unutrašnjeg svijeta, gotovo da nema nikakvoga pravila. Najviše me inspirira ono što je onostrano i nepoznato. Kao poeta prvenstveno sam autor rime, ali volim pisati i slobodnim stihom kojim često zadirem u metafiziku.

Helly Cherry: Koji su ti uzori u umetnosti, ne moraju biti striktno književni i zašto?
Ivan: Nemam puno umjetničkih uzora jer volim biti originalan. Odrekao sam se mnogočega kako bih se što više posvetio svome stvaralaštvu. Od stranih autora izdvojio bih Shakespearea, Baudelairea, Kafku, Camusa, Poea... od domaćih autora izdvojio bih Ujevića, Cesarića, A. B. Šimića, Šantića, Dučića, Šenou...

Helly Cherry: Da li imaš već neku izdanu zbirku pesama i da li planiraš da načiniš i taj korak?
Ivan: Imam izdane dvije samostalne zbirke poezije: „Tebe traži moja rima“ (KC Kalliopa, Našice, Hrvatska, 2014.) i „Tvorac Misli / Prolaznik u noći“ (SVEN, Niš, Srbija, 2015.). Iako imam materijala za još nekoliko zbirki, što više pišem više sam i samokritičan tako da je pitanje kada ću izdati iduću zbirku, a drugo pitanje je hoće li to biti poezija, haiku, kratke priče ili aforizmi.

Helly Cherry: Šta misliš o samostalnom izdavaštvu i da li si učestvovao u nekim fanzinima i/ili alternativnim magazinima?
Ivan: Samostalno izdavaštvo ima i prednosti i mana, ovisno o tome što autor preferira, kao i o materijalnim mogućnostima autora. U fanzinima i alternativnim magazinima nisam još učestvovao jer jednostavno nisam stigao. Svakako bi se valjalo i u njima pojaviti, nadam se da će me netko uputiti da pošaljem radove na pravu adresu. :-)

Helly Cherry: Da li čuješ neku tihu muziku u sebi dok pišeš poeziju?
Ivan: Neka vrsta glazbe zapravo je uvijek prisutna u ljudskom biću, ona na nas pokreće i tjera da idemo dalje. Čitajući naglas svoju ili tuđu poeziju točno znam gdje je potrebno nešto mijenjati kako bi taj rad dodatno dobio na kvaliteti. To je taj osjećaj za ritam i harmoniju.

Helly Cherry: Čime se baviš u "stvarnom životu", kad ne bereš književne nagrade?
Ivan: Većinu vremena posvećen sam radu u školi gdje sam zaposlen kao nastavnik. Ponekad je teško uskladiti obiteljske i poslovne obaveze s hobijima i zabavom, pa tako i književnim stvaralaštvom.

Helly Cherry: Kako učenici reaguju na to što se baviš pesništvom i da li ih podstičeš da se bave pesništvom?
Ivan: Učenici se veoma dobro snalaze na Internetu, pogotovo zato jer sam godinama predavao predmete računalstvo i informatiku. Vrlo brzo pronađu na Googleu moje književne uspjehe, a to ih sve skupa veoma zanima. Zahvaljujući tome imao sam dobar uspjeh i kao mentor učenicima osnovnih i srednjih škola jer su sudjelovali na haiku natječajima diljem Hrvatske gdje su školske godine 2016./2017. osvojili ukupno desetak nagrada. Lijepo je da se djeca zanimaju za kulturu i književnost i na taj način izbjegavaju neke negativne trendove današnjice.

Helly Cherry: Šta bi poručio mladim umetnicima, pesnicima?
Ivan: Mladi pjesnici trebali bi puno čitati i još više pisati, a svoje radove što više slati na razne natječaje i konkurse za zbornike i časopise, pogotovo na one besplatne. Na stare radove trebaju se vraćati nakon nekog vremena iskustva te ih dodatno "izbrusiti", odnosno oplemeniti s novijim idejama i bogatijim jezičnim izrazom.



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

Najčitanije

Arhiva