Senahid Nezirović: PRODUKCIJA ZA POŠTOVANJE, RAVNOTEŽA IZMEĐU RAVNICE I PLANINE



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Indira Jašarević Čandić: “MAJEVIČKI NOKTURNO”, poezija, K. klub Brčko d. c. BiH, 2015.

Na ovom našem književnom nebu, s vremena na vreme, zasvetle i neke nove zvezd(ic)e, pored onih koje šire svoju toplinu i svetlost ostalim hladnim nebeskim telima i nama ljudima. Jedno od takvih imena je, svakako, Indira Jašarević Čandić (rođena u Brčkom, SRBiH, SFRJ), koja nam je poznata po poetskim doprinosima na društvenim mrežama. Ova poetesa piše u kontinuitetu, još od osnovne škole, prolazeći utrti put koji bi svaki mladi pisac morao prokrčiti: prvih aktivnosti u literarnoj i dramskoj sekciji, objavljivanje u dečijim i časopisima za mlade.
Vrhunac književnog angažmana, upornosti i smelosti Indire Jašarević Čandić je njen poetski prvenac “MAJEVIČKI NOKTURNO”, promoviran tek prošlog leta u Brčko distriktu BiH. Već u prvoj knjizi, na(i)lazimo (na) tri ciklusa (Ja postojim, Suvenir iz Bosne i O ljubavi) u koje poetesa harmonično raspoređuje 77 poetskih naslova – tekstova. Istini za volju, treba istaknuti da ovaj broj kod pesničkog subjekta nije slučajan, jer, glede drevne helenske kulture u kojoj ovaj dvocifreni broj simbolizira – savršenstvo.
Pisanje Indire Jašarević Čandić obeležavaju provodni motivi refleksivnosti, zavičajnosti i rodoljublja. Stoga je, sa pravom, recenzent Žarko Milenić istakao: “Naslov ove knjige je nastao po čuvenoj pjesmi Drage Kuđića, poznatog brčanskog pjesnika koji je stekao ugled još za života i koji je uveo svoj grad i Bosnu u svoju poeziju, baš kao što to čini Indira. Kao i za Kuđića i za nju je Majevica mitska planina... Čak tri su (kvalitetne) pjesme u ovom ciklusu posvećene planini Majevici, najbližoj planini gradu Brčkom, ona se doima kao duhovni orijentir Brčacima čiji grad se nalazi u ravničarskoj Posavini. Za Indiru Jašarević Čandić, zavičajne majevičke šume ‘imaju boje mašte/boje poezije i života’. Ona ih spominje i u pjesmi ‘Majevica’, poredeći ih “s raspletenom djevojačkom kosom”. Ne bez razloga, jer toponim je Majevica ženskog roda i budi u nama nježnost, osjećaj nježnosti kao prema ženi, odnosno majci, dragoj, sestri... Kao pandan Majevici, na jugu, pjesnikinja posvećuje i dvije izvrsne pjesme o rijeci Savi, na svjeveru, u kojima je riječ o prošlogodišnjoj poplavi, odnosno izlijevanju rijeke Save iz svoga korita.” Ovome treba dodati priznanje Indire Jašarević Čandić kako je nadahnuće za pisanje dobi(ja)la  godinama i decenijama  živeći u Čeliću, na relaciji Brčko – Čelić i povezanost sa ravnicom, planinom Majevicom i Savom (toponimima koji su poetizovani do maksimuma).
Životna i književna put(ov)anja Indire Jašarević Čandić, treba da bude egzemplar mladima u njenom okruženju, iz više razloga. Zbog njene pismenosti, (sa)zrelosti i moralne vertikale. Otuda u njenoj poeziji susrećemo smirenost koja se zrcali počev od iznimno poetičnog naslova knjige. Ako već govorimo o naslovu neophodno je istaknuti lepotu sintagme “Majevički nokturno” u kojoj su se ugnezdili toponim (planina) i muzička reč nokturno (Lat. Nocturnus  *: u biologiji to su biljke koje cvetaju noću; zoologiji - životinje čija aktivnost počinje noću; glazbeno je to delo za klavir, u poeziji to je noćno sanjarenje, op. a.), što sugeriše na spajanje nespojivog, a mogućeg u imaginaciji pesme. Nema sumnje, Indira Jašarević Čandić ovom je knjigom postigla ravnotežu između (svoje) lepe ravnice i planine (Majevice), tako da joj se na tome mora čestitati.

*  Lat. Nocturnus: The American Heritage Dictionary of the English language; Third Edition, Houghton Mifflin Company, USA, 1996.



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Pratite nas na Fejsbuku

Najčitanije

Arhiva